Frankopani su jedan od najznamenitijih plemićkih rodova koji je tijekom više generacija dao hrvatskom narodu niz svjetovnih i duhovnih odličnika (banova, generala, kapetana i zapovjednika te biskupa). Postojali su od 12. do 17. stoljeća. Podrijetlo Frankopana nije razjašnjeno. Sami se pokušavaju dovesti u vezu s rimskim Frangipanima. Nalazimo ih u 12. stoljeću na otoku Krku, u kraju oko Vrbnika (kaštel Gradec), ali počeci njihove vlasti nisu dovoljno poznati. Kao prvi krčki knez spominje se Dujam I. (od oko 1126. do oko 1163).

Grb obitelji Frankopan

Grb obitelji Frankopan iz 15. stoljeća

U Brinju je od starine gospodovala obitelj knezova Frankopana. Prvi se spominje Bartol Frankopan, koji je u Brinju stanovao g. 1343. Bartol je imao dva sina: Stjepana i Anža (Ivana), s kojima je u Brinju 21. veljače 1358. izdao neku ispravu. Kad je umro Bartol Frankopan, razdijeliše njegovi sinovi očevinu tako, da je Anž dobio Brinje, a Stjepan Modruš.

Knezovi Anž i Bernardin Frankopan odluče na proljeće g. 1493., da će zauzeti grad Senj, koji je nekada pripadao njihovu rodu, ali im ga je g. 1469. oteo kralj Matija Korvin. Frankopani su opsjedali Senj, radi čega se na njih oborila kraljeva vojska, koju su vodili hrvatski banovi: Ivan Bot i Mirko Derenčin. Pred banovima uzmaknu Frankopani ispred Senja, te se zaklone u Brinje.

U hrvatski pisanoj listini od g. 1493. veli Anž Frankopan, da stoluje »v našem gradu Brinjah«. Boraveći »v našem gradu v Brinjah«, uzeo je Knez Anž Frankopan godine 1499. od plemića Jurja Kosinjskoga njegov grad Kosinj u zamjenu za predjel Zahumlje, koji se nalazio u brinjskoj župi. Anž se obvezao, da će Jurju Kosinjskomu pomoći »grad« (tj. utvrđeni dvorac) zidati; povrh toga dat će mu i »hiže (kuće) v našem varoši Brinjah, ke su poli (kraj) potoka«.

Kako je Anžov brat Nikola Frankopan umro bez potomaka, pripade Anžu i grad Tržac na rijeci Korani. Anž je ostavio 2 sina: Vuka i Krstu. Vuk je baštinio Brinje, a Krstu zapade Tržac. Ivan-Anž VIII. Brinjski je braneći svoje Brinje, grad Sokol(ac) i frankopansko pravo na Senj ratovao s kraljem Matijašem Korvinom i njegovim banima, ali i sa svojim najbližim rođacima Frankopanima. Žestinom svoje naravi i ustrajnošću u borbi za frankopanske stare pravice i slavu postao je simbolom hrvatske feudalne sudbine u vrijeme nadolaska Turaka i propasti hrvatske srednjovjekovne države.

Zadnji Frankopan

Obitelj Frankopana uništena je smaknućem Frana II. Krste 1671. u Bečkom Novom Mjestu, nakon čega su im imanja opljačkana i spaljena. Iza sebe su ostavili golemu graditeljsku, rukopisnu i tradicijsku baštinu zbog čega se u narodu do danas smatraju velikašima. Njihova su baština brojni rukopisni spomenici vjerskog, pravnog, književnog, gospodarskog i drugog sadržaja na više jezika, a pogotovo oni pisani glagoljicom. Njihova veličina i važnost u povijesti ne može se izmijeniti ili zanijekati. Oni su jednostavno bili i biti će jedan od neizbrisivih biljega hrvatskoga identiteta u njegovoj europskoj i svjetskoj dimenziji.

Izvori podataka:

  1. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori: Spomenička kultura u gradu Slunju
  2. Katedra Čakavskog sabora Modruše: Plemićka obitelj Frankopana
  3. Zavičajni klub Stajnica: Brinje – stari frankopanski grad Sokolac
  4. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena: Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, Zagreb, 1962.
  5. Rudolf Horvat: Lika i Krbava – Povijesne slike, crtice i bilješke – svezak I., Matica hrvatska, Zagreb, 1941.
  6. Rudolf Horvat: Lika i Krbava – Povijesne slike, crtice i bilješke – svezak II., Matica hrvatska, Zagreb, 1941.