Još za vrijeme Rimljana postojala je na brinjskom polju naseobina, čija se obilježja još i danas vide na mjestu zvanom Humac, nedaleko od Brinja. Kad je sagrađen grad brinjski to se točno ne zna, ali je već koncem 14. stoljeća bio poznat pod imenom Sokol, a još danas narod ga nazivlje Sokolcem. Ispod njega smjestilo se, kao i danas, trgovište Brinje, koje se spominje u pisanim dokumentima već u 10. stoljeću. Rijetki su gradovi u Hrvatskoj koji su tako malo mijenjali svoje gospodare glede porodica, kao brinjski grad Sokolac. Kada su knezovi krčki godine 1193. dobili u dar grad Modruš sa čitavom županijom modruškom, palo je i Brinje pod njihovo gospodstvo. Dakle, nema sumnje da su krčki knezovi Frankopani sagradili grad brinjski, kao što su u mjestu Brinju podigli i augustinski samostan sv. Pavla.

Grad je bio sagrađen na dva poda i okružen čvrstom ogradom, utvrđenom s osam kula. Unutar tih ograda bilo je po nekoliko kuća, sa stanovnicima koji svu uvijek bili pripravni braniti grad od neprijatelja. Kapela je potpuno uključena u tlocrt burga, čime je postala dijelom unutrašnjeg života njegovih stanovnika te sastavni dio kompozicije volumena građevine burga. Tijekom 15. stoljeća sve se veća pozornost pridavala ugodnijem stanovanju u burgovima: povećanjem stambenih prostorija, međusobnim vezama pojedinih prostorija i njihovoj opremi. Budući da je kapela uključena u stambene traktove do nje se lako, brzo i jednostavno dolazi natkrivenim konzolnim galerijama. Turci su još daleko pa burg postaje stambenom palačom, s tek naznačenim obrambenim funkcijama. Burg u Brinju sa svojom kapelom, kojega je sagradio knez Nikola IV. Krčki Frankopan početkom 15. stoljeća, monumentalni je primjer takvog usmjerenja. Branič-kula bila je istodobno i ulazna kula burga, s bogato izvedenim klesanim pojedinostima. Zbog kamenitog terena, a možda, još više, zbog stambene namjene burga nije izveden jarak niti pokretni most. Taj uobičajeni srednjovjekovni uređaj bio je nadoknađen okomito posmičnom rešetkom, od koje su ostali tragovi utora u kamenom okviru te niša iznad vrata.

Godine 1411. sjedio je u ponositom gradu brinjskom silni knez Nikola Frankopan, koji bijaše vlasnik brinjski sve do svoje smrti 1431. Nakon Nikoline smrti spala su sva njegova ogromna imanja na sinove; tako su se sakupili u Brinju 12. siječnja 1435. svih devet živućih braće Frankopana: Ivan stariji, Nikola, Stjepan, Bartol, Dujam, Martin, Sigismund, Andrija i Ivan mlađi. Vlasništvo brinjsko dopalo je Bartola, koji je umro oko 1460. godine, ostavivši iza sebe dva sina: Anža i Mikulu.

Crtež grada Brinja Grad Brinj Grad Brinj 1895. Grad Brinj 1900 Tlocrt grada Brinja Grad Brinj tlocrt današnjeg stanja Grad Brinj danas

 

Izvori podataka:

  1. Ivan Kukuljević Sakcinski: Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Albanije, Krfa i Italije, Dionička tiskara, Zagreb, 1873.
  2. Zorislav Horvat: Kapele u burgovima 13.-15. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 1999.
  3. Ivan Standl: Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, 1870.
  4. Zorislav Horvat: Ulazi u burgove 12.-15. stoljeća, Zagreb, 1998.
  5. Zorislav Horvat: Srednjovjekovna sakralna arhitektura u Brinju i okolici, Senj, 2000.
  6. Službene stranice Općine Brinje