Bočaj

Tijekom srednjega vijeka ističe se u buškoj župi uz donji tijek rijeke Like posebna oblast, koja se u hrvatskim ispravama zove »Bočaći«. Vjerojatno je ta oblast svoje ime dobila po gradu »Bočaj«, čije se ruševine još i danas vide na 660 metara visokom brdu između današnjega gornjega i donjega Kosinja. Nekada se Bočaj zvao »Kosinjgrad« Po tomu su gradu njegovi vlasnici dobili une »Kosinjski«. Tako se u latinskoj ispravi od godine 1461. spominje »Lascho de Kosin«, a godine 1484. Ivan Kosinski. Knez Anž (Ivan) Frankopan posudio je godine 1489. od Jurja Kosinjskoga na 7 godina njegov grad Kosinj. Tom je prigodom Frankopan prisegao, da će poslije 7 godina Jurju Kosinjskomu »povernuti ta isti grad Kosinj i sela, ka su poda nj, najprije Srakvinu, drugo selo Hotilju Vas, treto selo Pol Buk, četerto selo Botuci, ča je plemenita plemenšćina Jurja Kosinjskoga i njega sina Ivana«.

Isti taj knez Anž Frankopan godine 1499. javlja, … »kako Juraj Kosinjski (sa) svojim sinom Ivanom s nami se zamimi dobrovoljnim zakonom. Najprvo nam da svoj grad Kosinj osebujni, ki je v Bužah v Bočaci v kneštvi buškom. I tolikoj nam da svoje plemenite plemenšćine: najprvo Srakvinu, drugo selo Pol Buk, treto selo Botuke, četerto selo Hotilju Vas. A sebi ostaviše svoju plemenitu plemenšćinu didinu: selo Kosinj, ki drži svojim stricem Ivanom v Bočaei, sa vsim kotarom kosinjskim … i s crikvu«.

U okolici grada Kosinja nalazilo se u srednjemu vijeku nekoliko crkva. Senjski biskup Sebastijan Glavinić, koji godine 1696. opisuje Liku i Krbavu, izričito veli, da se oko Kosinja vide ruševine 7 crkava, u kojima se nekada narod molio Bogu. Među ovima bijahu i ruševine nekadašnjega pavlinskoga samostana. Glavinić dapače tvrdi, da se nekada u Kosinju nalazila tiskara, u kojoj se štampahu crkvene knjige za svećenike glagoljaše. Na preostaloj crkvi sv. Vida u Sraklinu vide se 3 uzidana glagoljaška napisa iz doba spomenutoga kneza Anža Frankopana. Vjerojatno je u okolici Kosinja postojao i onaj »hospital« (gostinjac, bolnica) sv. Marije Magdalene, kojemu je hrvatski ban Pavao Kurjaković godine 1411. — sporazumno sa svojim rođacima — darovao čitav svoj peti dio sela Hrvaćani na teritoriju župne crkve sv. Marije djevice (na granici ličke i buške župe).

Kosinj je od godine 1527. do godine 1689. pripadao Turcima. Senjski biskup Sebastijan Glavinić opisuje godine 1696. okolicu grada Kosinja ovako: Tu se nalaze 3 sela, koja presjeca rijeka Lika. Na rijeci se vrte mlinovi, iza kojih se (u ponore) gubi Lika. Gornje selo broji 40 kuća, u kojima stanuju žitelji, koji su ovamo došli od međe Kranjske (tj. iz Gorskoga Kotara). U srednjem selu stanuju Vlasi, a u trećem selu 40 sesijala ili fundusa drže Hrvati. Računa se da je potkraj srednjega vijeka na teritoriju Buške i Bočaćke župe bilo oko 3000 naseljenih domova, iz čega slijedi da je na tom području živjelo oko 15.000 stanovnika.

Izvori podataka:

  1. Mirko Marković: Buška i bočaćka župa
  2. Izvješće Sebastijana Glavinića, 1695. goodine
  3. Mirko Marković: Kosinj Gornji i Donji
  4. Arhinet – arhivski informacijski sustav: Odredba i potvrda kralja Petra Krešimira IV. o području Rapske biskupije
  5. Rudolf Horvat: Lika i Krbava – Povijesne slike, crtice i bilješke
  6. Mirko Marković: O etnogenezi stanovništva Like
  7. Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, Zagreb, 1962.