Na razmjerno malom prostoru Like podignuti su neki od najznačajnijih utvrđenih gradova hrvatske srednjovjekovne povijesti. Lika kao da je stvorena za gradnju utvrđenih gradova. Mnogobrojna i gotovo nepristupačna krševita uzvišenja daju dobre preduvjete za njihovu izgradnju. Graditelji su vješto birali dominantna uzvišenja, pa i danas ti ostaci nekadašnjih središta naše povijesti dominiraju svojom okolinom. Povijest svakog utvrđenog grada ujedno je i povijest njegove uže ili šire okolice.

Burgovi općenito

Utvrđeni grad (burg) je srednjovjekovni utvrđeni stan prilikom čije gradnje često prevladava briga za što veću čvrstoću i otpornost grada dok je ono što bismo nazvali udobnost u drugom planu. Sama riječ burg je indoeuropskog porijekla i vrlo je bliska grčkom pirgos ili latinskom burgus, što oboje znači: manja utvrda. Utvrđeni gradovi (burgovi) intenzivnije se počinju graditi nakon provale Mongola (13. stoljeće), jer jedino su oni mogli odoljeti njihovoj najezdi. Gradovi se tada podižu kao skloništa moćnika, gospodara cijele okolice. Podižu se na pogodnim mjestima dalje od prometnica, ali ipak dovoljno blizu da ih kontroliraju. Najčešće su ta prikladna uzvišenja u sklopu kakvog gorskog vijenca, ali su istodobno i dovoljno odijeljena od njega. Površina na kojoj je podignut grad najčešće nije velika pa su stoga svi dijelovi grada građeni iznimno čvrsto i najčešće prislonjeni jedan na drugog, tako da grad može braniti i manji broj ljudi. Tlocrtni oblik grada prilagođava se terenu na kojem je grad podignut i zbog tog svog specifičnog položaja prilagođenog terenu na kojem je podignut svaki je grad na svoj način jedinstven.

U grad se najčešće ulazilo kroz ulaznu kulu, do koje se dolazilo preko pokretnog mosta koji je premošćavao jarak ili preko čardaka koji je vodio do ulaza na razini prvog kata. Najvažniji fortifikacijski objekt srednjovjekovnog grada je glavna ili branič-kula. Ova kula čini najjači dio grada i postavljena je na najslabiju ili na najjaču otpornu točku grada. Branič-kula može biti četvrtastog ili okruglog tlocrta, a vrlo su rijetke višekutne kule. Kule se grade i kao zasebne utvrde ili kao dio gradskih bedema, a srednjovjekovni graditelji prednost daju kružnom tlocrtu kule kojeg su topovske kugle teže oštećivale i probijale. Mnogi gradovi i nisu drugo nego branič-kule opasane zidovima (tzv. bedemsko platno) koji kod nekih gradova zatvaraju i unutrašnje dvorište (predvorje). Kod nekih gradova nalazimo i posebne zgrade uređene za stanovanje (konake) koje su isto u određenoj mjeri uređene za obranu, osobito ako ne postoji branič-kula.

Burg u Kosinju

Kosinj zapravo obuhvaća dva Kosinja: Gornji i Donji Kosinj, te Kosinjski Bakovac. Čini se da je važniji bio Gornji Kosinj, gdje su bili srednjovjekovni burgovi Ribnik i Bočaj – danas od njih postoje tek njihove pozicije.

Uz samu cestu, koja iz Gornjeg Kosinja ide u Velebit, uz potok Bakovac nalazi se kapela sv. Vida. Čini se da je kapela na tom mjestu postojala i prije Turaka. To je omanja, jednostavna građevina s brodom, pravokutnim svetištem i lopicom pred glavnim pročeljem. Zapadni je portal jednostavan pravokutni otvor u zidu, s kamenim okvirom. Iznad vratiju je izvedena slijepa polukružna niša, a iznad niše je ugrađena kamena ploča s glagoljskim zapisom iz godine 1517., te grb knezova krčkih Frankopana, ugrađen naopako, naglavce. Još je jedna kamena ploča ugrađena na pročelje broda uz sjeverozapadni ugao: ona spominje popa Jelušića. Ploče i grb su prema tradiciji dopremljeni s crkvine pod burgom Ribnikom.

Crkva sv. Vida

Kapela sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu

U ravnici Donjeg Kosinja, na omanjem uzvišenju zvanom Kloštar nalazi se kapela sv. Petra. Smatra se da se tu nalazio pavlinski samostan sv. Marije, koji se spominje od godine 1465; nad njim je imao patronat knez Martin Frankopan. Ovaj se samostan spominje u tzv. Glavinićevom opisu Like i Krbave, iako tek općenito. Osim kapele, nema nikakvih tragova nekakvog drugog zida, zaostalih od samostanskih građevina, no ondje je dovoljno prostora za podizanje samostana. Naravno, to bi tek trebala pokazati arheološka istraživanja.

Izvori podataka:

  1. Krešimir Matijević: Naseljenje Like
  2. Zorislav Horvat: O nekim osobinama sakralne arhitekture u Lici nakon protjerivanja Turaka, Senjski zbornik, 2003.