Petnaesto stoljeće predstavlja u hrvatskim zemljama razdoblje izuzetno teških iskušenja: borbu na život i smrt protiv osvajačkih turskih horda koje su gotovo svakodnevno pustošile i uništavale pojedine dijelove Hrvatske odvodeći u roblje ili istrebljujući mirno stanovništvo. U isto doba Mlečani su sustavno otimali dijelove dalmatinske obale. Unatoč toj tragičnoj situaciji, hrvatski su ljudi nastavili stvaralačkim radom ići u korak sa suvremenim kulturnim dostignućima. Tu su svoju djelatnost razvijali ili na još slobodnim ostacima svoje domovine ili, natjerani nasiljem, u izbjeglištvu. Stotinu i pedeset inkunabula, zajedno s glagoljskim prvijencem, Misalom iz godine 1483., kojim su autori (pisci, prevodioci, priređivači i sl.) pa tiskari ili izdavači hrvatski ljudi, najrječitiji su dokaz nemalog kulturnog napora i doprinosa hrvatskog naroda europskoj kulturi toga doba.

Osim datuma dovršetka tiskanja, 22. veljače 1483. godine, na Misalu nema oznake tiskare niti mjesta u kojem je bila smještena tako da više od dvjesto godina traju nagađanja o stvarnom mjestu izrade hrvatskog prvotiska. Prema istraživanjima hrvatskog publicista Zvonimira Kulundžića postoje brojni i neosporivi argumenti u korist tvrdnje da se prva hrvatska tiskara nalazila u starom gradu Ribniku, koji se nalazio na lokaciji današnjeg naselja Kosinjskog Bakovca.

Spomenut ćemo ovdje neke od tih argumenata:

  • Budući da se slova iz Prvotiska više ne pojavljuju ni u jednoj hrvatskoj inkunabuli, opravdana je sumnja da je tiskara bila na našem tlu, te da je nestala u ratnom vihoru koji je uništio i stvari veće od tiskare.
  • U prilog pretpostavci da je Misal tiskan u nesigurnom, ratnom području govori i činjenica da u inkunabuli nedostaje inicijal, što je vjerojatno posljedica ratnih uvjeta u kojima je tiskar morao seliti tiskaru.
  • Dokaz da je Kosinj u srednjem vijeku bio važno i veliko naselje je njegovo pojavljivanje u više desetaka zemljopisnih karata iz toga doba, koje smo i mi objavili na ovim internetskim stranicama.
  • Godine 1491. u Kosinju je tiskan prvi hrvatskoglagoljski brevijar, tako da pouzdano znamo da je u tome mjestu postojala tiskara. Ta nam činjenica nalaže zaključak da je Lika u to doba bila središtem glagoljaštva i da je bila bogatiji kraj nego što je to nakon tragedije na Krbavskom polju.
  • Vijest o staroj tiskari u Kosinju potječe od senjskog biskupa Sebastijana Glavinića (1630-1697) koji je preuzimajući nakon izgona Turaka, Liku i Krbavu pod jurisdikciju svoje biskupije, putovao po tim krajevima godina 1691. i 1692. i vodio o tome putni dnevnik, u kojem je zabilježio: „Odavde prešavši planine i šume, stiže se u Kosinj. Utvrda se nalazi na uzvisini i od nje su preostale samo ruševine. Bogata je nepresušnim izvorima. Da je ovo mjesto za vrijeme onih kršćana koji su tu prije obitavali bilo slavno i nadaleko poznato – vani i u zemlji – dokaz su ovdje tiskani ilirski brevijari, kao što se to čita u bilješci onih brevijara kojima se sada služe svećenici glagoljaši pri čitanju kanonskog časoslova“.

Izvori podataka:

  1. Šime Jurić: Hrvatske inkunabule, “Slovo: časopis Staroslavenskog instituta”, br. 34, rujan 1984.
  2. Zvonimir Kulundžić: Kosinj, kolijevka štamparstva slavenskog juga, Zagreb, 1960.